Mnogi misle da je suprotnost ljubavi, mrznja. Ali setite se one izreke: "Tanka je linija izmedju ljubavi i mrznje". Drugim recima, mrznja ne podrazumeva odsustvo ljubavi, vec je samo rezultat straha.
Znaci suprotnost
ljubavi je strah a ne mrznja. Mi mrzimo jer se plasimo da cemo biti povredjeni.
Mrzimo jer smo vec bili povredjeni i sada se plasimo da se to ne ponovi. Mrznja
je ustvari nase orudje kojim stitimo sebe od evenutalnog povredjivanja. Ona je
samo orudje straha.
Ne postoji
jaca pokretacka snaga ili sila, u ovom Univerzumu, od ljubavi.
Ljubav pokrece a
strah paralise. I sad sami izvedite zakljucak sta treba razvijati, na cemu
raditi, da bi bili ispunjeni zivotnim entuzijazmom i bili zadovoljni nasim
zivotima - ljubav.
I sam ovaj sait je
posvecen tome kako da razvijemo i odrzimo ljubav kao osnovno osecanje unutar
sebe. Kada kazem ljubav, to se odnosi prvenstveno na ljubav prema sebi. Mnogi u
pocetku to ne mogu da shvate, tj. misle da vec vole sebe, ali da im drugi ljudi
ili zivotne okolnosti smetaju u tome da vode lep, ispunjen zivot, zivot pun
zadovoljstva, a ne razocarenja, ogorcenosti, mrzovolje, nedostatka elana, itd.
Ako stvarno
volimo sebe toliko koliko svesno mislim da volimo, odakle nam onda strahovi?
Kao sto rekoh,
ljubav pokrece, a strah paralise. Ako volimo sebe, znaci da bi onda trebali
biti ispunjeni zivotnim entuzijazmom, pokretackom snagom koja nas vodi samo
napred- ne stagnira, ne odlaze, ne ceka. Kod vecine nas to nije slucaj-
uglavnom nemamo dovoljno zivotnog entuzijazma. A sta imamo, sta je to sto nas
koci, sto uzrokuje nedostatak zivotnog entuzijazma? To je strah ili bolje reci
strahovi.
Strahovi, kada
razmisljate o njima, mogu biti mnogobrojni, ali u korenu, u sustini to je samo
jedan strah a to je: "STRAH OD POVREDJIVANJA- STRAH OD MENATLNOG
BOLA". Snaga menalnog bola je mnogo jaca i fatalnija po nas nego snaga
fizickog bola. Fatalnija u svakom pogledu, jer se odrazava na sve sfere naseg
zivota, bilo to odnosi, prosperitet, zdravlje, ....
Kao sto rekoh,
ljubav je suprotna strahu. Znaci ako volimo, nema mesta strahu. Po definiciji,
ako vas neko voli nece vas povrediti, ili bi bar tako trebalo da bude.
Medjutim, to se desava; neko vas voli ali ipak povredjuje. Kako onda shvatiti i
prihvatiti da je ljubav suprotnost straha?
Mi imamo pogresnu
sliku o tome sta je ljubav. Ljubavlju smatramo nesto sto dobijamo ili dajemo,
kao da je poklon, kao da je nagrada. Ako si dobar prema meni volecu te; ako sam
dobra prema tebi, voleces me. Ali i sami znate da u praksi to nije tako. Zasto?
Iz jednog prostog razloga. Ljubav posmatramo kao nesto sto dolazi spolja, kao
rezultat. Posmatramo
ljubav kroz prizmu uslovljenosti - imacu je samo ako.... sta god da pomislite u
nastavku ovih tackica. Uglavnom je
uslovljavamo time da li je neko vredan i da li zasluzuje ljubav. I uglavnom
ljubav vezujemo za druge, a ljubav prema sebi smatramo da se podrazumeva. I
opet cu vas pitati- ako se ljubav prema sebi podrazumeva odakle nam strahovi?
Ako volimo sebe ne mozemo u isto vreme i da mrzimo sebe, tj da se plasimo - to
su dva osecanja, dva suprotna osecanja i ne mozete u isto vreme da ih osecate,
naravno ako stvarno volite sebe. Probajte - osetite ljubav prema sebi. Da li u
isto vreme osecate i strah? Ne. Sad osetite strah, setite se kako vas je neko
povredio ili ste povredili sami sebe nekim postupkom. Da li u ovom trenutku
osecate i ljubav osim straha? Ne.
Ljubav nije
rezultat, nije nagrada ili poklon, i ne treba da bude uslovljen bilo cime.
Ljubav je osnova. Ali da bi ljubav bila osnova, moramo prestati da je ocekujemo
spolja, od drugih. Moramo da naucimo da je razvijemo i negujemo unutar sebe
prema sebi.
Koliko god na prvi
pogled ljubav prema sebi izgledala ili bi trebala da bude jednostavna, ona to
nije. Ne zato sto sam osecaj ljubavi nije jednostavan, vec zato sto ga mi
komplikujemo nasim strahovima i uslovljavanjima. Sve ono cime uslovljavamo
ljubav prema drugima, time uslovljavamo i ljubav prema sebi - da li zasluzujem,
da li sam dobra osoba, da li sam to dobro uradila, da li sam trebala sad ovo da
kazem, da li sam na pravom putu, da li sam mogla to drugacije,
.....KRITIKUJEMO, KRITIKUJEMO, KRITIKUJEMO, PREISPITUJEMO SE, PREISPITUJEMO SE,
ANALIZIRAMO SEBE, ANALIZIRAMO SITUACIJU, .... I TAKO U NEDOGLED.
Kritika,
preispitivanje, analiziranje sebe - to nije ljubav, to su strahovi.
Ljubav je poverenje-
poverenje u sebe da ste na pravom mestu, radite pravu stvar, u pravo vreme. Ili
drugacije receno - ljubav je svesnost da ste na najboljem mestu za vas u ovom
zivotnom trenutku, da radite najbolju mogucu stvar u najbolje moguce vreme za
vas i na najbolji naci koji trenutno umete. I tako dolazimo do toga je je
ljubav prihvatanje sebe onakvim kakvi smo u datom trenutku. Ljubav, tako
jednostavno osecanje, a izgleda tako komplikovano. Znam da stvarno volim sebe
ako imam poverenje u sebe i prihvatam sebe onakvom kakva sam. A reklo bi se da
ima tu i jos toga "ako" - ako sam svesna da vredim i da zasluzujem
sve najbolje sto postoji u ovom univerzumu; ako cenim i postuje sebe; ako
odobravam sebe; ako....
Medjutim ljubav
nije komplikovana. Sva ova "ako" su samo uslovljavanja sebe kroz koja
trazimo razlog da ne volimo sebe. Ali sva ova "ako" mogu da se
iskoriste za ucenje da volite sebe. Ako nemam poverenja u sebe, ajde da vidim
zasto nemam i kako to da eliminisem. Ako ne prihvatam sebe, ajde da vidim zasto
i kako da to promenim; i tako dalje.
A onda se
zapitate:"cemu sve to, cemu sav taj rad i trud da zavolite sebe?"
Odgovor je
jednostavan, mada cu vam detaljnija objasnjena dati drugom prilikom. Za sada
dovoljno je da znate da kada volite sebe u svoj zivot privlacite ljude,
situacije i dogadjaje koji ce vam potvrditi tu ljubav; drugim recima, kada
volite sebe sve u vasem zivotu funkcionise u najboljem mogucem pravcu za
vas. Samim tim vi ste zadovoljni, sretni, veseli, nasmejani, puni zivotnog
entuzijazma. A priznacete, od toga bolje nema - jedino sto svi mi zelimo je da
budemo zadovoljni, sretni, veseli, nasmejani i puni zivotnog entuzijazma - DA
SE OSECAMO KAO DA NE HODAMO VEC LEBDIMO, LETIMO. Znam da ste svi vi nekada
osetili kako to izgleda.
No comments:
Post a Comment